Loading ...Dubrovnik je općepoznato odredište svjetskog jet seta, no on je tek jedan od mnogih prekrasnih hrvatskih destinacija. Evo našeg izbora odredišta koja zaslužuju da ih posjetite:
ZAGREB
Glavni grad Republike Hrvatske. Zagreb je kulturno središte Hrvatske.
U gradu se nalazi više ustanova koje tradicionalno imaju velik prestiž: Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, Hrvatsko narodno kazalište, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, brojni kvalitetni muzeji i galerije
, sjedišta praktički svih važnijih kulturnih ustanova, Matica hrvatska i Društvo hrvatskih književnika.
Zagreb je i mjesto održavanja brojnih festivala svjetskog značaja.
OSIJEK
Centar Istočne Hrvatske. Leži na rijeci Dravi.
Specifičnost grada je prekrasna gradska jezgra Tvrđa izgrađena u baroknom stilu. Najstarija povijesna jezgra u istočnoj Hrvatskoj. Prekrasna pješačka zona – promenada uz Dravu, Jedan od malobrojnih ZOO vrtova u Hrvatskoj nalazi se u Osijeku, uz obalu Drave.
Bogata ponuda kulturnih zbivanja. Mnoštvo mjesta za zabavu i izlaske.
DUBROVNIK
Osnovan u 7. stoljeću. Okružen je zidinama dugim oko 2 km koje su podizane od 11. do 17. stoljeća.
Dubrovčani su bili poznati pomorci i trgovci, a dubrovački jedrenjaci prisutni u svim morima svijeta.
Najbolje razdoblje Dubrovnika bilo je u 15. i 16. stoljeću, poznato pod nazivom Zlatno doba Dubrovnika.
1667. veliki je potres pogodio Dubrovniku koji se teško oporavio nakon njega.
Dubrovnik je bio središte Dubrovačke Republike koja je propala dolaskom Napoleona početkom 19. stoljeća.
Glavna dubrovačka ulica Stradun središte je stare gradske jezgre i omiljeno okupljalište Dubrovčana.
Dubrovnik ima 17 samostana i crkava i jednu od najstarijih sinagoga u Europi.
Mnogobrojne kulturne znamenitosti, čisto more karakteristike su Dubrovnika.
DVIGRAD
Jedinstven je arheološki lokalitet istarske regije, a kolokvijalno nazvan hrvatski Pompeji. Smješten u zapadnom dijelu središnje Istre, na području Limske drage.
Dvigrad je dostupan cestama iz Rovinja i Poreča.
Prema arheološkim pronalascima sastojao se od 2 kasteljera, odnosno utvrde, koje su se zvale Parentino i Moncastello. U Parentinu, čiji su ostaci vidljivi i danas, život je okončan početkom srednjeg vijeka
Susjedni Moncastello, zvan Duecastelli (Dvigrad) razvijao se kao strateška točka mletačke Istre, bio je naseljen sve do 1631. godine kada ga zbog epidemije kuge stanovnici ostavljaju
U Dvigradu možete na licu mjesta vidjeti i na temelju povijesnih ostataka rekonstruirati život kakav je bio u vremenu kad je napušten.
Današnji ostaci Dvigrada pokazuju urbanističku strukturu: grad je bio opasan zidinama i kulama smještenima na samim ulaznim vratima, a ostali su sačuvani perimetralni zidovi 220 zgrada zajedno sa smjerom ulica i prolaza među kućama
HUM
Najmanji grad na svijetu prema Guinessovoj knjizi svjetskih rekorda. Nalazi se u središnjem dijelu Istre. Broji svega 23 stanovnika
Hum se prvi put spominje još 1102. godine, ali pod imenom Cholm.
Iako nastao u srednjem vijeku, Hum je sačuvao sve odlike tadašnje urbane arhitekture karakteristične za akropolska naselja.
Bio je središte glagoljaške pismenosti u srednjem vijeku.
S jedne je strane zatvoren gradskim obrambenim kulama i sustavom zidova, a s druge ga strane okružuju vanjski zidovi kuća.
Gradski zvonik datira iz 1552. godine, a župna Crkva sv. Jeronima čuva bogatu zbirku kasnogotičkih kaleža, ciborija i liturgijskih predmeta.
Freske iz 12. st. nastale pod jakim bizantskim utjecajem osobita su dragocjenost župne crkve. Izuzetnost Huma jest i tom da se uz obližnji Roč ovdje nalazilo samo središte glagoljaške pismenosti u srednjem vijeku.
U crkvi se i danas nalazi glagoljički grafit iz 12. st. koji se ubraja među najstarije spomenike glagoljice u Istri
U spomen na to 1977. godine otvorena je Aleja glagoljaša, spomenički kompleks sastavljen od 11 spomen-obilježja postavljenih duž 7 km duge šetnice od Huma do Roča.
MAKARSKA
Grad sa najvrijednijom zbirkom puževa i školjki na svijetu čuvanom u Malakološkom muzeju koji se nalazi u podrumu franjevačkog samostana.
Osim školjaka i puževa, muzej čuva i manju zbirku fosilnih ostataka s makarskog priobalja i zaleđa.
Muzejski eksponati potječu iz Jadranskog mora, ali i svjetskih oceana.
Samostansko blago čine još i sređen arhiv, bogata biblioteka te zbirka slika i umjetničkih predmeta velike vrijednosti.
STON
Između Stona i Malog Stona proteže se sustav fortifikacijskih zidina i pripadajućih zgrada podignut tijekom 14. st. za obranu od turskih napada.
Tijekom Dubrovačke Republike zidine su obnavljane i dodatno izgrađivane, a njihova je puna dužina iznosila 5,5 km. Zid je imao čak 40 kula i 7 tvrđava, a zbog monumentalnosti i čvrstoće prozvan je ‘europskim kineskim zidom’.
Osnovu obrambenog sustava činile su tri tvrđave: Veliki Kaštio u Stonu, Koruna u Malom Stonu i tvrđava na brežuljku Podzvizd.
Nakon pada Dubrovačke Republike počelo je rušenje zidova.
Danas se mogu vidjeti ostaci triju kula i dijelovi velebnog zida, a neizostavno se moraju kušati kamenice iz poznatog stonskog uzgajališta.
KORČULA
Temelji za izgradnju grada Korčula postavljeni su u 13. stoljeću. Grad je podijeljen na dva dijela, istočni i zapadni, a razdjelnica među njima ujedno je i središnja gradska ulica koja se potom proširuje oblikujući
središnji trg s katedralom.
Grad okružen zidinama, od središnje se ulice prema kamenom obrubnom prstenu spuštaju uske ulice stvarajući raster po uzoru na riblju kost.
Korčulanske su ulice osunčane ujutro i navečer, a u podne ih od vreline sunca štiti ugodna sjena zidova
Od arhitektonskih spomenika unutar gradskih zidina, od osobite su vrijednosti katedrala, vijećnica, Opatska riznica i Gradski muzej.
Opatska riznica smještena s južne strane katedrale, s blagom smještenim unutar sedam dvorana, i predstavlja možda najistaknutiju takvu zbirku u cijeloj Dalmaciji.
Njezini su najvredniji izlošci iluminirani rukopisi iz 12. st, zlatovezno ruho, zlatni, srebrni i porculanski predmeti, srednjovjekovna keramika, numizmatičke rijetkosti te vrijedno pokućstvo, a na zidovima su slike istaknutih domaćih i stranih umjetnika od renesanse na ovamo. Još jedna osobitost Korčule je Moreška - viteška igra u kojoj se plesači s mačevima bore za naklonost djevojke.
Moreška se na Korčuli njeguje od 12.st.
BRAČ
Nedaleko od svjetski poznatog Bola i surferima omiljene plaže Zlatni rat nalazi se uvala Blaca, a 2 km u unutrašnjosti od nje smjestilo se pustinjačkom naselju (ermitorij) koje su u živoj stijeni u 15. st. izgradili poljički svećenici, a kompleks je i dandanas dostupan samo pješačkom stazom.
Glagoljaški svećenici proganjani od turaka za svoje utočište odabiru nepristupačan, suh, pust i gotovo beživotan predio u unutrašnjosti otoka, a njegovu su stjenovitost s brojnim pećinama pretvaraju u zadivljujuće kameno zdanje. Izgradili su crkvu i samostan i oni su se nakon obnove 1757. sačuvali sve do danas
U Blaci se živjelo sve od 1963. kada je cjelokupni kompleks proglašen muzejsko-znanstvenom ustanovom
U Blaci možete naći autentične etnografske prostore: kuhinja s krušnom peći, kamene dvorane s raskošnim stilskim pokućstvom te iznimno bogata svećenička knjižnica u kojoj se čuva jedinstveni atlas H. Hondiusa i J. Iasoniusa iz 1623. godine.
Kompleks obogaćuju arhiv, mala tiskara i zvjezdarnica s golemim teleskopom koji je bio u vlasništvu istaknutog astronoma i posljednjeg svećenika u Blaci.
VIS
Komiža na otoku Visu prvi put spomenuta u 12. stoljeću.
Vodeće ribarsko naselje u cijeloj Dalmaciji. Viški su ribari uvijek bili više zainteresirani za otvoreno more
i rubne otoke Palagružu i Svetac. Majstori brodograditelji su nastojali napraviti brod koji bi mogao
udovoljiti takvoj plovidbi. Tako je nastaje autohtoni hrvatski brod - komiška falkuša - a odlikuje se
izvrsnim plovnim karakteristikama.
Falkuša je posebna gajeta s jedrima i pet vesala kojima se brodica pokreće za vrijeme bonace. Duga je devet metara, široka 2,90 metara, a jarbol joj je visok koliko je duga, devet metara. Od drugih je brodova nisu razlikovale samo dimenzije, nego i materijal. Falkuša se gradila isključivo od borovine s otoka Sveca, a s obzirom da na tom eruptivnom otoku ima malo zemlje i da su vjetrovi i valovi izrazito snažni, bor koji opstane u takvim uvjetima podnosi najzahtjevnije. Za kobilicu se tesala hrastovina, a oplata falkuše je od ariša. Falkuša je imala i autentičnu opremu bez koje se nije isplovljavalo. Na palubi su se nalazile drvene bačve za soljenje ribe te posude za vodu i vino, te pletene košare za ulovljenu ribu. Ribari su se prilikom lova koristili mrežom, kompasom i feralom (fenjerom), a falkušom se aktivno plovilo sve do polovine 20. stoljeća
Godine 1998. UNESCO je komišku falkušu uvrstio u program svjetske spomeničke baštine.
